Mistična strujanja 

(ili što se to nalazi s druge strane)

Ako pojednostavimo, misticizam ili kraće - mistika, bi ustvari bilo to što se nalazi iza koprene stvarnosti. Jasno, mnogi misle da je život koji vode, sve što u njemu vide, jedna i jedina, da ne kažem apsolutna stvarnost, a ne tamo neka koprena. E pa, mistici misle drugačije. U biti, pravi mistici ni ne misle, oni istinsku stvarnost doživljavaju neposredno. To bi bila ona crvena tableta koju bira Neo (novočovjek) u filmu Matrix.

Da se razumijemo, za moderno doba u kojem živimo, mistika postaje već i pobuna protiv sveprisutnog racionalizma, odbijanje da živimo po uzusima tehnologije, znanosti i potrošačkog mentaliteta. Pomalo podsjeća na anarhizam (u svezi tog izraza kuju se brojni negativni konteksti, stoga je bolje reći slobodnjaštvo). Svi koji su ušli dublje u sferu, zasigurno su pronašli sličnost između slobodnjaštva i misticizma. Dapače, moderni idejni vođa slobodnjaka, Hakim Bey (pravog imena Peter Lamborn Wilson), osvjedočeni je mistik, naklonjen sufizmu i tantrizmu.

No, vratimo se onom što je ranije rečeno - neposredno doživljavanje stvarnosti. Ta tvrdnja podrazumijeva da život koji vodimo nije stvaran već iluzija. Da li je to baš tako? Kako se može tvrditi tako nešto? Kako uopće prihvatiti takvu istinu? To bi podrazumijevalo srušiti čitavu konstrukciju. Ono što neutrenirani um misli, emocije koje osjećamo, nastale kao posljedica misli. Čak i dalje od toga, trebali bi srušiti svaku identifikaciju s ičim. Nisi um, nisi emocije, nisi tijelo, nisi prostor, nisi vrijeme. Što si onda? Čovjeka zaboli glava, zadobije hladne žmarce koji mu se penju duž kičme pa radije potrči po plavu tabletu umjesto crvene.

Reklo bi se da će čovjek koji živi uobičajeni život teško sam od sebe postati mistikom. Istina, neki se takvi rode, ali daleko češće tom interesu prethodi mistično iskustvo ili kako bi sami mistici rekli - milost duhovnih sila.

Dobar primjer bio bi indijski mistik Meher Baba (Merwan Sheriar Irani). Živio je posve normalnim životom, nisu ga zanimale duhovne stvari. Međutim, kada je imao dvadesetak godina, susreo se s Hazrat Babajan, sufi majstoricom, koja ga je jednostavno poljubila u čelo. To je bio poljubac! Merwan se jednostavno rasuo. Kako on kaže, bilo je to toliko moćno i jedinstveno iskustvo da mu je trebalo petnaestak godina da se ustabili. Nakon susreta s Hazrat, tijekom narednih mjeseci susreo se s još četiri sveta čovjeka. Zvao ih je imenom "pet savršenih učitelja". Inače, ime Meher Baba su mu dali učenici i znači "Suosjećajni Otac". Specifično kod Meher Babe, bilo je to što se sve do svoje smrti zavjetovao na šutnju, a komunicirao je pantomimom ili putem ploče s abecedom.

Dakle, kao što se može zaključiti, mistici su među nama. Mistici smo svi mi, živimo uobičajene živote i kao da čekamo famozni okidač koji će ukloniti zastor, a mi ćemo prvi put progledati kroz vlastite oči.

© Yon Goldstein